U toku septembra 2019. godine su održane 54. po redu “Vinkovačke jeseni”. Trajanje ove smotre izvornog hrvatskog folklora sa 50-godišnjom tradicijom je ove godine bilo od 13.-22. sepembra.
Mi smo se odlučili iskoristiti sunčane septembarske dane ove godine i zaputili se u Vinkovce oko podneva u subotu 21. Bez nekih velikih očekivanja, stigli smo u grad u popodnevnim časovima i parkirali auto uz samu Dravu koja protječe kroz centar ovog malog slavonskog gradića. Dok smo prelazili Dravu vidjeli smo da se priprema trka lađi u predvečernjim časovima, tako da smo odlučili prvo kratko prošetati gradom i ručati, a zatim ispratiti trku.
Kad smo prešli most na Dravi sa desne strane, odmah uz obalu rijeke, vidjeli smo “Slavonski sokak” sa postavljenom binom za nastup muzičara tamburaša, brojne štandove sa slavonskim rukotvorinama i restoran “Tenin salaš”. Nismo zalazili u sokak već smo produžili dalje i skrenuli desno Dugom ulicom ka centru grada.
Vinkovci su jedan simpatičan, pitom ravničarski gradić sa prelijepom srednjevjekovnom arhitekturom Austro-ugarske. Do centra smo stigli vrlo brzo i prvo obišli lijepo okićen park, azatim i prošetali okolnim uličicama gdje smo razgledali najvažnije građevine kao što su zgrada Gimnazije, katoličku crkvu sv. Euzebija i Poliona, pravoslavnu crkvu Silaska sv. Duha, Dom zdravlja i Gradsko kazalište. U centru su tekle posljednje pripreme za večerašnju smotru folklora.
Nakon kratke šetnje i upoznavanja grada, vratili smo se do Drave i “Sokaka” da ručamo uz rijeku prije početka utrke lađa. U sklopu “Sokaka” je bio improvizovani restoran “Tenin salaš” napravljen od bala sijena i drveta. Veliki broj ljudi je cirkulisao kroz restoran i odmah se vidjelo da ćemo tu dobro jesti, a prolaznike je dodatno privlačio miris šarana koji su se pekli odmah na ulazu u restoran. Mi smo se odlučili za slavonski čobanac, nacionalno jelo u koje se stavlja više vrta divljači, i domaće crno vino koje odlično paše uz ovo jako jelo. Ovaj fenomenalni ručak smo platili oko 100 kuna što nije uopšte visoka cifra za ovakav doživljaj.
Za dobru probavu nakon oblinog obroka važna je šetnja i aktivnost tako da smo nakon klope odlučili razgledati štandove na “Sokaku”. na štandovima su dominirali slavonski motivi na svim proizvodima i suvenirima. Najviše je tu bilo licitarskih srca, magnetića sa znakom I <3 Vinkovci i šokačkih tradicionalnih jakni – špencle. Cijene nisu bile previsoke tako da su ljudi masovno kupovali kako i sitne suvenire, tako i odjevne predmete koji su bili najskuplji (od 40 do 100 kuna).
Razgledavanju štandova je ubrzo došao kraj jer su se oglasile navijačke vuvuzele i trube na rijeci. Odjurili smo brzo do mosta kako bi ugrabili što bolje mjesto za snimanje trke. U 2019. su organizatori odlučili prvi puta održati ovakvu trku, ali uprkos tome bio je veliki broj učesnika i navijača smještenih na obje obale rijeke. Spektakl na Dravi je bio popraćen žestokim navijanjem i bojama. Jedan zaista pozitivan događaj sa kojeg smo se uputili opet u centar na glavnu smotru odnosno svečanost, zbog čega smo i došli u Vinkovce.
U centru smo uspjeli naći slobodan stol u jednoj od bašta kafića pred sam start smotre folklora. Oko nas su bili brojni štandovi sa hranom i pićem, a veliki broj ljudi se kretao u različitim smjerovim. Bina je bila odlično osvjetljenja tako da se vidjela i sa 50-ak metar koliko smo mi bili udaljeni, a i ove 54. “Vinkovačke jeseni” pod pokroviteljstvom Kolinde Grabar-Kitarović su ostale vjerne tradiciji kad je u pitanju scenografija i program manifestacije. Pored slavonskih KUD-ova (kulturno umjetničko društvo) i šokačkih nošnji, smo vidjeli i nastupe iz drugih krajeva Hrvatske, ali i krajeva izvan nje a gdje žive Hrvati (npr Mostar…).
Mi smo se oduševili “Vinkovačkim jesenima” i svakko ih preporučujemo svima vama koji nas pratite, a kako je sve bilo pogledajte na kratkom klipu koji smo vam pripremili.
